Zagreb (Savski Most) - Dubrovnik (kamp u Kuparima) - Zagreb

Trajanje putovanja: od 4.8.2007 - 19.8.2007

Pređeno kilometara: 1187,44 km

Prosječna brzina: 18,37 km/h

Maksimalna brzina: 69,95 km/h

Minimalna brzina:

Ukupno vrijeme okretanja pedala: 64 h 38 min






Ok, sve je počelo prošlo ljeto kad smo Mirjana i ja sjeli na bicikle i krenuli na more. Cilj nam je bila Crikva, al smo na kraju završili u Kraljevici. Kako nisam sjedio na biciklu 2 godine bio je to pravi šok za tijelo ali tek nakon povratka u Zagreb. Zbog posla morali smo cijeli put ugurati u 7 dana a na kraju smo otišli i vratili se za 6. Tek dva tri dana nakon povratka usljedila je najgora upala mišića. Nekih 400km na kraju, a kako nismo imali satove na biciklima nemamo ni točne podatke, no dobro taj cemo podvig ostavit za drugi put...

Planiranje ovog usljedilo je odmah nakon povratka. Kako sam do Kraljevice išao sa frendičinim bikeom morao sam sebi kupiti neko prijevozno sredstvo pa je odluka pala na Trek 3700, a koliko je dobra vidjet ce se, za sad je sve u redu. Tražili smo još par frendova koji bi išli sa nama i na kraju su ostali Tola i Gliba u igri. Ovaj put je bilo i pripreme, opet koliko je tko mogao, tako da je put prosao bez ikakvih ozljeda i upala. Vozikali smo se uglavnom oko Jaruna predveče nakon posla i jednom se zaletjeli na Sljeme da osjetimo malo brdo i to bi bilo to, nekih 40tak km dnevno.

Bicikle smo prije puta dali na servis koji na kraju nije za neke ispao dobro jer su u servisu zeznuli brzine pa je bila umjetnost prebaciti u najmanju brzinu. Imali smo sreću pa na putu nije bilo nikakvih većih kvarova od kojih smo strahovali pa smo nakupovali alata rezervnih guma. sajli... Prvi dan je Toli pukla žbica na zadnjem kotaču koju na kraju nismo ni zamjenili dok je meni u Sukošanu otpala pedala i to je bilo to od kvarova.
Sad smo već neko iskustvo imali, malo ali vrijedno, i ostalo je samo traženje informacija i savjeta od drugih. Mirjana i Gliba studiraju na DIF-u pa su od jednog asistenta (ne bilo kojeg, već od dr Pavla Mikulića :-)) dobile stranicu njegovog bloga u kojoj opisuje svoj put do Konavala. Sve što nam je trebalo bilo je tamo ostalo je samo čekati osmi mjesec da se krene.

Kako sam ja morao za dva tjedna biti na poslu plan je bio ugurati put u pet dana do dolje malo se odmarati i krenuti nazad.


Na put smo krenuli u subotu 4.8. a vratili se u nedjelju 19.8.

Od opreme svatko je imao svoje bisage na koje smo još natovarili šatore, ruksak, vreće za spavanje i podmetače za vreće.

Od odjeće i obuće imali smo svi bicklistčke hlačice, one sa pelenom , biciklističke majice, čarape, bokserice, majice kratkih rukava, majice dugih rukava, donje djelove trenirki, rukavice za bicikl (i jedne viška jer sam ja svoje svaki dan gubio kao i naočale, pa bi ih onda našao umotane u šator) naočale, kacige za bickl, kabanice, japanke, kupaće hlačice, ručnike i ostale potrebene i nepotrebne stvari.
Gliba je bila prava mala apoteka sa svim mogućim i nemogućim tableticama kremicama i inim stvarima.

Od alata i djelova imali smo leterman, imbuse, ključeve, ulje za lanac, rezervne gume i sajle...

Hranu smo si svaki dan pripremali sami. Kupili smo malo plinsko kuhalo na kojem smo kuhali uglavnom tjesteninu sa raznim umacima. Ponijeli smo i tanjure i lonce u kojima smo kuhali, te posude u kojima smo držali voće i povrće.Svi smo imali boce na biciklima za vodu i jos po jednu ili dvije rezervne od 1,5l na bisagama.

Imali smo neko izotoničko piće koje nije valjalo ništa, pa smo ga vratili natrag u Zg.

Mirjana je ponijela fotić i neki mali radio.

1. dan 4.8.2007. subota

Dogovor je bio da se svi nađemo kod rotora u novom zagrebu u pola sedam pa se trebalo ustati prije šest da se sve natovari na bicikle. Tola i Mirjana su malo kasnili, a za to smo vrijeme Gliba i ja sjedili na klupici i pijuckali kavicu. Prije nego sam ja stigao, Glibu su prošli tip i cura na biciklima natovareni vjerojatno sa istim ciljem kao i mi. Dolazak Tole i Mirjane pokazao je da smo se preračunali sa hranom i sa stvarima jer im nije sve stalo pa smo morali gurati i stiskati višak stvari. Nakon kavice i prvih slika bio je red da krenemo.




Put je vodio preko Brezovice dalje na Pisarovinu, Gvozd, Cetingrad pa do Slunja. Nakon skretanja u Remetincu nailazimo na ekipu koja je to jutro krenula iz Sesveta sa biciklima na more, ona dvojica iz novina .Poslje Botinca skrećemo desno prema Brezovici i vrlo brzo počinju i prva brda, taman za zagrijavanje. Nakon prelaska Vukomeračkih Gorica sljedi ponovno ravnica kroz Veliku Jamničku do Pisarovine. Nakon prelaska Kupe skrećemo lijevo prko Lasinja do Dugog sela Lasinjskog gdje ne skrećemo lijevo prema Gvozdu nego produžujemo ravno preko Stipana sa ciljem da skratimo put. Izbor se pokazao kao ne baš dobar jer nas je čekalo 20tak km makadama. Napokon dolazak u Gvozd, odmor u parku i prva posjeta trgovini. U parku smo Tola i ja demonstrirali nove načine istezanja.

Nakon odmora i okrijepe krećemo dalje u nepoznato. I opet makadam sve do Perne. Tu negdje oko Perne Mirjana je imala bliski susret sa žbunjem pored ceste. Kako smo imali gume za cestu, tj one bez ripni svaki malo dublji šljunak stvarao je probleme. U Perni se idemo raspitati kako nabolje do Maljevca. Idu Mirjana I tola pitat čovjeka koji cijepa drva  kojim je putem najbolje a čiča se okrene i krene prema njima sa sjekirom u ruci kad će Mirjana:"Joj ne sa sjekirom".

Gospodin nam je savjetovao da je najbolje da idemo na Topusko pa se onda spustimo prema Maljevcu što smo i napravili jer je put preko Petrove Gore loš i tko ne poznaje područje lako bi se mogao izgubiti. Uglavnom napravili smo sigurno 10tak nepotrebnih km.




Put do Maljevca ponovo vodi uz samu granicu sa Bosnom. Oko makadamske ceste počinju upozorenja o miniranim terenu. U Mljevcu cesta odvaja za Kladušu u Bosni ili dalje preko Cetingrada do Slunja. Krećemo dalje prema Cetingradu do kojeg vodi vijugava cesta bez puno prometa. Uglavnom taj prvi dan nije bio težak što se tiče prometa jer smo išli po lokalnim cestama i cesticama ali je bio naporan zbog tih 20-25km makadama. U cetingradu sjedamo ispred trgovine odmorit se i ispitat ljude o putu do Slunja. Za nama dolazi čovjek na biciklu i samo sa ruksakom na leđima, ide iz Zga do Slunja do rodbine valjda. On nas upozorava na uzbrdicu ispred Slunja koja i nije bila toliko teška koliko se iz njegove priče dalo zaključit. No tu počinje prvi problem. Tolu počinje jako boljeti koljeno:no: te moramo usporiti, no na sreću Slunj nije bio daleko. U Slunju se spuštamo ispod mosta uz gradsko kupalište i pri kraju uz stijenu dižemo šatore i pravimo večeru:njami:, i to naravno tjesteninu . Spremanje za spavanje negdje poslje deset da se ujutro možemo ustati oko 6:00 da što prije krenemo.





Pređena kilometraža: 146,79km

Vrijeme vožnje: 8h 20min

Prosječna brzina:17,63km/h

Max. brzina:59,37km/h

2. dan 5.8.2007. nedelja

Ustajanje oko 6:30 spremanje stvari uz kavu i polako polazak dalje prema Gračacu koji nam je bio cilj taj dan. Nakon prelaska starog drvenog mosta u Slunju i vožnje pored ljepih kućica uz vodu penjemo se na magistralu.




Kako Tolu nije koljeno popustilo preko noći nije nema preostalo ništa drugo nego svratiti do hitne. Dok Tola skoda gaće da primi inekciju mi punimo zalihe vode. Naravno nismo propustili priliku slikati Tolinu guzicu... Sestri se ovim putem zahvaljujemo što nam je Tolu dobro obradila .




Nakon hitne krećemo dalje. Promet postaje sve gušći dok se penjemo prema Plitvicama. Dolaskom do Plitvica sjedamo da nešto prigrizemo. Vrijeme nas nije poslužilo taj dan jer je bilo dosta hladno i puhao je vjetar pa smo vozili dugih rukava. Nakon odmora krećemo dalje prema Korenici. Nakon Korenice sljedi put dalje preko Krbavskog polja prema Udbini. Na Krbavskom polju pere nas bura pa malo odmaramo uz neku napuštenu kuću u Jošanu i punimo trbuhe. Nakon odmora krećemo dalje pokraj vojnog poligona i skrećemo ljevo prema Udbini jer dalji ide cesta samo za motorna vozila. Nakon skretanja ne propuštamo priliku slikati se pored tenkova i baciti pogled na brdo na kojem je Udbina jer se gore moramo popeti.



Vrijeme i dalje nikakvo, neko tmurno samo što kiša ne padne. Nastavljamo dalje prema Gračacu još nekih 30tak km. Dolazak u Gračac oko 17h i traženje mjesta za spavanje i dogovor pada da pitamo fratre dali možemo kampirati u krugu samostana, a Franjevci ko Franjevci nisu nam dali nego su nas smjestili u samostan.



Nakon raspakiravanja odlazak po klopu tj ćevape u grad gdje se taj dan slavio Dan pobjede i domovinske zahvalnosti pa su ljudi feštali uz praznu binu. Nakon večere pranje i na spavanje jer se treba ustati u 6:00 da se spremimo i krenemo prije 7:30 jer fratri u to vrijeme imaju zajedničku molitvu. Fratar koji nam nije rekao ime savjetovao nam je da idemo dalje preko Otirića dalje prema Kninu što je bio bolji izbor od puta prema Obrovcu.  Nakon molitve hrkanje.


Pređena kilometraža: 123,39km

Vrijeme vožnje: 7h 15min

Prosječna brzina:17,12km/h

Max. brzina: 62,58km/h.

3.dan 6.8.2007 ponedeljak

Izlazak iz grada i put prema Kninu i već nakon nekoliko km sljedi dobar uspon od 7%, taman za zagrijavanje, nakon čega sljedi duga nizbrdica uz Zrmanju.

Nakon 50tak km dolazak u Knin i traženje mjesta za ručak i odmor. Sjedamo u park da jedemo nakon čega se izvaljujemo po klupama da malo odmorimo. Ljudi su nas malo čudno gledali dok smo ko klošari ležali po klupama. Nakon odmora krećemo dalje a prva stanica je kineska trgovina gdje kupujem naočale jer sam svoje opet negdje zagubio, cijena 20 kn, dioptrija promjenjiva jer sad približuju a sad udaljuju.Krećemo dalje prema Senju. E ovaj dan nam nije bilo zima nego naprotiv pakleno vruće iako je puhalo sa Dinare. Pogled na Dinaru...



Krećemo dalje prema Kijevu a vjetar ne dopušta brzine veće od 40tak km/h čak ni na najvećoj nizbrdici. Zalihe vode su se brzo istrošile pa stajemo kod trgovine da kupimo neke sokove i napunimo bice za daljni put. U Vrlici skrećemo prema Peručkom jezeru. Dolazak do jezera koje se činilo bliže sa ceste negdje oko 17:00h. Nakon 10 minuta pada odluka da se tu utaborimo i put do Senja ostavimo za sutra.



Izvukli smo se malo dalje od ulaza na jezero i podigli šatore te je palo i prvo kupanje. Je da je voda bila malo prljava al nam to nije smetalo. Odlazak poslje do birca po pivice da lakše zaspimo i kuhanje večere. Onako dok smo sjedili i glupirali se Glibi se naglo trzne jer joj se učinilo da je nešto bilo iza nje i režalo nakon čega smo se ja i Tola kao pravi muškarci bacili u potragu za tim tajanstvenim bićem. Nakon duge istrage i kubika bačenih kamenja zaključili smo da bi to mogao biti jež te da je vrijeme da se krene na spavanje. I tako završava 3. dan.


Pređena kilometraža: 94,64km

Vrijeme vožnje: 5h 20min

Prosječna brzina:17,69km/h

Max. brzina: 59,63km/h

4. dan 7.8.2007. utorak

Dizanje oko 6:30h da sto prije krenemo i uspijemo nadoknadit kilometre koji su nam ostali od jučer jer je plan bio doći do Sinja. Dolazak u Sinj za nekih sat i pol te odmor uz kavicu u centru grada.



Gospodu za susjednim stolom zamolili smo za pomoc oko najboljeg puta do Metkovića. Dilema je bila dali ići preko Šestanovca pa na Zagvozd ili iz Ciste Provo dalje za Imotski pa preko Hercegovine do Metkovića. Gospoda nam je savjetovala da idemo preko Šestanovca jer nam je bolja cesta i više je nizbrdice što se na kraju pokazalo skroz krivo.Do Ciste Provo vise manje ravnica pa onda spustanje do Šestanovca i skretanje lijevo prema Zagvozdu.Znak nas upozorava na radove na potezu od 18 km.Cesta bila skroz loša s dosta kamiona koji su dizali prašinu  od radova na auto cesti koja se gradi u blizini. Kao da to nije bilo dosta ispred nas se ispriječila uzbrdica od nekih 7-8% nekoliko km koju je trebalo preci da se dođe do Zagvozda.



Dolazak u Zagvozd niz nizbrdicu i odmor kod trgovine gdje punimo zalihe vode. Iako je u to vrijeme bio i film festival nikog od poznatih glumaca nismo vidjeli osim nekih drugorazrednih iz domacih sapunica. Dalje nas je dočekala gora situacija nego što je bilo prije zagvozda, 10% uspona u duljini nekih 3,5 km koji ubija svaki atom snage i svaku volju no tu se uvijek nađe neki vozač koji nam svirne i mahne kao znak podrške dajuci nam snage za dalje. Dolaskom na vrh skroz iscrpljeni čekao nas je dug spust prvo kroz tunel a onda dalje prema Vrgorcu.



To nam je bila ujedno najgora dionica puta naravno na putu prema Dubrovniku i ako smo ispenjali i preživjeli Zagvozd nema tog čeg ne možemo. Dalje put vodi više manje ravno sa malim uzbrdicama i nizbrdicama skroz do Vrgorca gdje smo odlučili i prespavati jer je vec skoro i pala noć ali je mjesto za spavanje bilo teže pronaći nego bilo gdje drugdje. Hvala gospodinu Draganu J. koji nam je dao da prespavamo na njegovom gradilištu jer u okolici Vrgorca nismo našli mjesto koje bi bilo pogodno za spavanje, jer je sve više manje kamen na kamenu. Kako je bilo natkriveno trebalo je samo prostrt vreće i uvući se u njih i zakrmit no prije je trebalo nešto i večerat. Cure su složile večeru i nakon klopice na spavanc.

Pređena kilometraža: 141,59km

Vrijeme vožnje: 8h 18min

Prosječna brzina: 17,08km/h

Max. brzina: 69,95km/h.

5. dan 8.8.2007. srijeda

Dizanje oko 6:30h da se spremimo dok radnici nisu stigli na gradilište i polako put pod noge. Trebalo je preći nekih 30tak km do Metkovića. Ali prvo treba popiti kavicu. Sjeli smo u jedan birc u blizini i popili kavicu sa gospodinom Draganom i krenuli dalje prema Metkoviću. Cesta dalje vodi uz samu granicu sa Bosnom preko Prologa Malog i Velikog. Sa ceste puca ljepi pogled na dolinu nama sa lijeva strane i dalje prema Hercegovini. Tu negdje dolazi nam u susret auto iz kojeg se čuje:"Bravo, dečki.", možda nisu skužili da ima i cura .Sljedi zatim nizbrdica i dolazak na ravnu cestu kao sto se pojavljuje u američkim filmovima, nema joj kraja.



Gladni, žedni a nigdje žive duše i najednom se pojavljuje kuća a oko nje more grožđa i naravno idu cure pitati da li možemo dobiti ili kupiti no škrti gospodin ako i je gospodin nije hti ni prodati jer je to sve samo za njega



Penjanje preko brda i nizbrdica vode nas do močvarnog polja prije Metkovića. Treba još proći nekoliko sela i u Kuli skrenuti lijevo prema Metkoviću. U Momićima srećemo frenda iz doma sasvim slučajno, kod kojeg odmaramo i ubijamo se u grožđu, šljivama, smokvama... Nakon odmora i okrijepe krećemo dalje. Cesta vodi uz prugu i Neretvu. Dolazak u Metković preko mosta i skretanje lijevo prema Hercegovini. Nakom nekoliko km evo nas na granici gdje nas policajci puštaju bez gledanja osobnih i napokon smo u Hercegovini. Par kilometara od granice i ukazuje se minaret najjužnije džamije u BiH a odmah preko puta je i kuća frenda kod kojeg cemo spavati, no prije spavanja trebalo je otići u Međugorje. Odmor, tuširanje i polazak al ovaj put autom do Međugorja.



Nakon Međugorja trebalo je vidjeti zbog čega je Čapljina proglašena jednim od najljepših gradova u bivšoj državi. Grad je stvarno prelijep, malen, super uređen...Nakon cuge u krpe...Prije spavanja pada dogovor da ostanemo i sutra u Višićima, malo baciti ribu na gradele.

Napokon nešto što nema nikakve veze sa tjesteninom

Pređena kilometraža: 41,68km

Vrijeme vožnje: 2h 5 min

Prosječna brzina: 20,18km/h

Max. brzina: 54.66km/h

6. dan 9.8.2007. četvrtak

Dizanje kad se tko digne, doručak, kavica... Posljepodne odlazimo do Neretve gradelat ribu što je Mela ulovio.Malo odmor nakon ručka koji cure koriste za fotosesion. Odmaranje i skupljanje sange za nastavak puta sutra.

7. dan 10.8.2007. petak

Ustajenje, kavica, doručak te polako spremanje prije polaska. Polazak negdje oko 9h. Put vodi natrag preko Metkovića cestom kroz Opuzen i dalje prema Kleku. Ulazak ponovno u BiH i odmor u Neumu uz kavicu. Vrijeme nas taj dan nije štedjelo jer je jugo puhalo kao ludo. Oko Slanog pada i prvo kupanje u moru, kako za koga. Cesta dalje vodi uz obalu ali gust promet i jako jugo nije dozvolilo uživanje u ljepotama juga Hrvatske. Problem su stvarali prometni znakovi. Na prvom piše Dubrovnik 12km a na drugom 200m poslije 20 km. Malo ubija u mozak. Poslje smo saznali da je to stari znak koji je vrijedio prije otvaranja mosta dr.Franje Tuđmana koji je put kroz Mokošicu i Sustjepan skratio za 8km. Dolazak predvece u Dubrovnik i slikanje kod mosta uz dosađivanje lika koji nam je htio uvalit apartman...



Trebalo je još preći nekih 10tak km Jadranskom cestom do Kupara gdje nam je bio cilj. I opet dalje uzbrdica. Dolazak u kamp Kupari pred mrak, pronalaženje najboljeg mjesta za šatore, raspakiravanje i spremanje večere. Tolu i mene je to veče prala neka groznica tak da smo bili beskorisni. Sljedilo je par dana odmora te povratak nazad...



Pređena kilometraža: 114,89km